peljar.
1. Stručna ovlaštena osoba koja savjetuje zapovjednika broda pri uplovljavanju u luku i isplovljavanju iz nje, pri plovidbi kroz tjesnace, pogibeljna područja i sl.; naziva se i pilotom. Ima zvanje kapetana duge plovidbe i položen ispit za obavljanje peljarske službe, a detaljno poznaje navigacijske prilike područja na kojem peljari (dubine mora, vjetrove, struje i dr.). Na nekim pomorskim putovima (npr. Sueski kanal, Panamski kanal, put St. Lawrencea do Velikih jezera) peljar ostaje i po nekoliko dana na brodu. Posebnu odgovornost ima pri pristajanju vrlo velikih brodova, poglavito tankera za sirovu naftu i plin. Za prijevoz do broda i natrag služe posebno građene peljarske brodice, koje i pri nevremenu omogućuju prelazak na brod i s njega. Za tu su namjenu trgovački brodovi koji obavljaju međunar. plovidbu opremljeni i peljarskim ljestvama, danas kadšto i mehaničkim dizalom. Umijeće peljarenja prvi su razvili Feničani.
2. Priručnik za plovidbu. Daje podatke za izbor najpovoljnije rute u nekom području, te je, uz pomorsku kartu, osnovno navigacijsko pomagalo kojim se pomorci služe za pripremu plovidbe. Primjerice, u Peljaru I ist. obale Jadranskoga mora, koji izdaje Hrvatski hidrografski institut, navedeni su opći podatci o moru, detaljne upute i smjernice za izbor rute, osnovne upute za sigurnu plovidbu, podatci o objektima za orijentaciju, vremenskim prilikama, morskim strujama i razini mora, te upute za plovidbu u kanalima, uskim prolazima, tjesnacima i područjima opasnima za plovidbu. Za pojedina područja, osim detaljnog opisa luka, uvala i sidrišta, navedeni su podatci o zakloništima. Peljar daje i podatke o prilaženju lukama, uplovljenju, boravku, isplovljenju, obavljanju lučkih operacija i usluga, zatim važne obavijesti i pomorsko-pravne propise te upozorenja o opasnostima za plovidbu (grebeni, pličine, hridi, podrtine i sl.).
